Svaki društveni sistem ima svoj vek trajanja. Prvobitna zajednica je trajala oko 35 – 40 000 godina, robovlasništvo oko 3 500 – 5 000 godina, feudalizam oko 1 000 – 1 500 god, a kapitalizam već posle 500 godina trajanja pokazuje znake izrazitog truljenja. Očito da mu se već nazire kraj. Problem je samo u tome što se vlasnici krupnog kapitala neće bez borbe predati, jer bez vlasti postaju ono što su u stvarnosti NIKO i NIŠTA. Očito je da svi mi živimo pod diktaturom krupnog kapitala i bilo kakav sistem koji treba da zameni postojeći, podrazumeva nestanak kapitalizma. Nestankom kapitalizma, nestaju njegovi protagonisti. Time se očigledno razvlašćuje postojeća piramida vlasti, a to se postiže samo klasnom borbom.
Upravo zbog razumevanja uloge klasne borbe u društvenoj istoriji i brilijantne analize , Karl Marks kod kapitalističkih apologeta postaje predmet nipodoštavanja i nastojanja da se predstavi kao nevažna figura, ali baš time se ističe sva važnost koju Karl Marx danas poseduje.
Prema Marksu društvo je u kapitalizmu podeljeno je na dve klase ljudi – prva je ona koja čini manjinu i izrabljuje tuđi rad – Marks ovu grupu naziva buržoazija, a druga klasa je velika većina u koju spadaju svi oni koji nisu izrabljivači, dakle radnici – ili prema marksističkoj terminologiji – proletarijat.
Klasna svest
Prema Marksu, pre ili kasnije mora doći do direktnog sukoba između ove dve klase. A kada dođe taj dan proletarijat na temelju svoje masovnosti mora pobediti jer vlasnici krupnog kapitala ne čine ni 0,001% stanovništva. Međutim, problem predstavlja cena koju će proletarijat platiti. Bez pametne strategije svih nas koji nismo vlasnici krupnog kapitala, bez jačanja klasne svesti celokupnog naroda, neće biti moguće uspostavljanje socijalizma, a zatim komunizma. Može se postaviti logično pitanje – ako je svih nas toliko puno, a izrabljivača tako malo – kako to da već davno potonji nisu svrgnuti s vlasti? Ovdje na scenu dolazi drugi termin koji se sve češće pominje ovih dana – "klasna svest".
Da bi radnici zbacili s vlasti svoje izrabljivače moraju shvatiti kako smo svi mi zajedno u istoj nezahvalnoj poziciji, drugim rečima - mora postojati "klasna svest" o potrebi ostvarenja krajnjeg kolektivnog cilja, a to je promena društveno-političkog sistema u socijalistički. Ali vladajuća klasa neće mirno čekati taj dan. Na putu do te spoznaje sve nas će pokušati na sve moguće načine obmanuti. Naravno i mnogi od nas služe ciljevima vladajuće klase, tako i da je taj otpor neophodno slomiti. On se ne slama golom silom i prisilom, već upravo stvaranjem klasne svesti o neophodnosti promene postojećeg sistema kako bi nam svima bilo bolje i u krajnjoj liniji kako bi kao civilizacija opstali. Upravo zbog toga postoje gomile političkih partija potpuno istog tipa, formirane od strane krupnog kapitala, koje se “demokratski” smenjuju na vlasti. Upravo ovaj privid “izbora” uz pomoć medija, takođe u vlasništvu krupnog kapitala, čine opsenu o mogućnosti “izbora”. Treba zapamtiti da izbor između istog NIJE IZBOR. Takođe, jedan od najboljih primera je savršena propaganda koja ima samo jedan cilj, predstaviti malu grupu "uspešnih" pojedinaca ( tipova koji su se “pošteno” obogatili ) kako bi se uverile široke narodne mase da se i oni mogu obogatiti, samo je potrebno mukotrpno raditi i nadati se.