Proleterska revolucija koja je sada počela ne može imati drugog cilja i drugog rezultata do realizaciju socijalizma. Radnička klasa mora, iznad svega, težiti da osvoji svu političku moć države u svoje ruke. Politička moć, ipak, za nas socijaliste samo je sredstvo. Cilj za čije ostvarenje moramo koristiti ovu moć jeste fundamentalna transformacija celokupnih ekonomskih odnosa.
Trenutno se svo bogatsvo - najveća i najbolja imanja, kao i rudnici, radionice i fabrike - pripada nekolicini Junkera i privatnih kapitalista. Velika većina radnika od ovih Junkera i kapitalista za svoj težak rad dobija samo bednu platu da preživi. Bogaćenje malog broja dokonih je smisao današnje ekonomije.
Ovo stanje stvari treba popraviti. Svo društveno bogatstvo, zemljište sa svim njegovim prirodnim resursima sakrivenim u njegovoj utrobi i na površini, i sve fabrike i radionice moraju se uzeti iz ruku eksploatatora i staviti u zajedničko vlasništvo ljudi. Prvi zadatak prave radničke vlasti je da putem serije dekreta proglasi najvažnija sredstva za proizvodnju nacionalnim vlasništvom i da ih stavi pod kontrolu društva.
Tek onda, ipak, počinje stvarni i najteži zadatak: rekonstrukcija ekonomije na potpuno novim osnovama.
U sadašnjem trenutku proizvodnja u svakom preduzeću se sprovodi od strane individualnih kapitalista na njihovu sopstvenu inicijativu. Šta - i na koji način - treba da se proizvodi, gde, kada i kako treba prodati proizvedena dobra određeno je od strane industrijalista. Radnici ne...