U ozbiljnim demokratskim zemljama krađa na izborima je nezamisliva, ne samo zato što je to teško krivično delo, već prvenstveno zbog toga što se time grubo ponižavaju svi građani te države. Političari koji bi se na takav korak usudili bili bi žigosani za sva vremena a stranka trajno izbrisana iz političkog života te zemlje. Mi smo očigledno još jako daleko od tog prevashodno moralnog kodeksa.
Izbori su traženje podrške naroda za određenu politiku, javno ispitivanje volje naroda kako bi se politika prilagodila toj narodnoj volji ili bar pronašla neki kompromisni put između želje građana i svetske realnosti. Na izborima učestvuju stranke a političari tih stranaka prezentiraju svoje ideje na koji način se ta volja građana može ostvariti u trenutnim svetskim okolnostima. Kampanje su mesto i tribina gde dosadašnji vršioci vlasti govore o tome šta je postignuto i šta bi u sledećim koracima preduzeli, a oni koji na vlast pretenduju iznose šta bi oni bolje i više mogli da urade ako im građani ukažu poverenje.
Ja sam pošten, ovi iz EU to ne znaju pa nas bezrazložno napadaju da smo korumpirana zemlja. Mi ne krademo na izborima, to smo radili samo kada smo trebali da smenimo Miloševića, a kasnije upravo zbog vas, da vas uvedemo u EU i NATO.
Ta politika utakmica biva ponekad žustra, iznosi se kadkad i prljav veš suparnika, posebno se podvlače greške prethodne vlasti, gađa se upravo u tačku za koju su građani najzainteresovaniji. Koriste se i razni medijsko-propagandni trikovi u prezentovanju kandidata, ali se na kraju sve završava glasanjem, u čiju regularnost nikome i ne pada napamet da sumnja. To se jednostavno podrazumeva.