Okupacija: Srbija je okupirana ne samo metaforično nego i po sili važećih zakona, ali narodu to niko ne želi da rastumači.
Ne samo očigledni i javni razvoj događaja nego i Sporazum koji je Boris Tadić u ime Vlade Srbije potpisao pred Kondolizom Rajs, a potom i odgovarajući ratifikacioni Zakon koji je potpisao kao predsedenik Republike, govore da je Srbija pod stranim patronatom i formalno
Sadašnja vlast je potpisala kapitulaciju i na spoljašnjem i na unutrašnjem planu. Usled pogrešne procene da je neprijateljstvo prema Srbiji bilo motivisano lično-partijskim, a ne geopolitičkim motivima, od 5. oktobra 2000. srpsko društvo bilo je spremno da učini mnogo toga što je tražio Zapad. Mislilo se da je moguće kupiti njihovu ljubav i dobiti mesto u Evropskoj uniji koje bi osiguralo bolji život. Vođenjem takve politike, pored unutrašnjeg političkog, društvenog i ekonomskog kolapsa dobili smo i nipodaštavanje srpske tradicije i patriotizma, metastazu američkog ideološkog aparata u Srbiji (mediji, NVO), urušen kompletan odbrambeni sistem Srbije (uništana Vojska, uništena odbranbena industrija Srbije)...
Sve ono što jednoj zemlji treba da omogući zaštitu interesa (vojni kapaciteti, u nacionalnim okvirima održiva privreda, nacionalni polet) dobilo je obrise kolonijalnog poseda onih koji su 1999. godine na Srbiju izvršili agresiju. Nema države, nema vojske, nema teritorije, nema sposobnih ljudi (pobegli na rad u zapadnu civilizaciju), nema privrede, nema plata, nema penzija (niko je neće dočekati), nema… Zapravo više nema nego što ima.
Jedan deo nekadašnjeg DOS-a je u ovome učestvovao imajući iste zablude kao i mnogi "obični" Srbi, dok je drugi deo učestvovao po zadatku da što više oslabi Srbiju. Taj soj sada vlada Srbijom. Oni su svesni u kakvo stanje je zahvaljujući njima zemlja dovedena, ali isto tako dobro znaju, i očigledno je, šta njihovi mentori žele da vide na kraju ove balkanske balade.
Dok se svi ti zadaci i uslovi ne ispune, ili dok Srbija nedvosmisleno ne krene u tom pravcu, tako da bude jasno da povratka više nema, Srbija neće dobiti očekivanu podršku da joj u osnovi bude bolje, nego samo prividnu i kratkotrajnu. Sadašnji režim, pojačan reformisanim, "unapređenim" radikalima, pokušaće da opstane do početka 2016. godine, kada se, po svim ekonomskim pokazateljima i indicijama, očekuje da Srbija - bankrotira. Do tada ima vremena i može da se obezbedi još dosta vlasti i slasti. Posle toga srpski vladari mogu da se presele na egzotična mesta odakle će posmatrati kaljugu u kojoj su nas ostavili.