Koliko su žene danas ravnopravne u društvu, i kakav je zaista njihov položaj, predmet je rasprava brojnih stručnjaka, od psihologa, sociologa, politologa itd. koji više-manje dolaze do sličnih zaključaka. Okvirno žene se i dalje nalaze u lošijem položaju u odnosu na muškarce i to gotovo u svim područjima njihovog delovanja. Razlog tome i dalje je patrijarhat čiji su temelji duboko ukorenjeni u svim sferama društva. Može se reći kako je patrijarhat najrasprostranjenija ideologija naše kulture.
Zbog čega taj sistem vrednosti i dalje opstaje bez obzira na sve civilizacijske domete, ključno je pitanje na koje je teško pronaći zadovoljavajući odgovor.
Glavna karakteristika patrijarhata je dominacija jedne grupe osoba nad drugom, konkretno dominacija muškaraca nad ženama. Dominacija se uvek temelji na odnosima moći, a moć koju muškarci poseduju u odnosu na žene osigurava im određene društvene položaje, koji opet služe kako bi se sistem takav kakav je mogao i dalje održavati kroz demonstraciju te iste moći. Međutim, postavlja se pitanje kako je gotovo nemoguće stati na kraj tom začaranom krugu, kako uz sve borbe i zahteve žena za promenama patrijarhat i dalje ostaje nepobeđen.
Kada govorimo o zapadnim demokratskim društvima koja bez obzira na stepen razvijenosti i dalje nose u svojim temeljima elemente patrijarhalnosti, važno je ukazati na značajan savez koji upravo taj sistem vrednosti održava na životu. Savez između patrijarhata i kapitalizma glavni je nosioc društvene nejednakosti i eksploatacije žena zapadnih društava. Patrijarhat potpomognut neoliberalnim kapitalizmom žene smešta u izuzetno nepovoljan položaj, toliko loš da im neka temeljna ljudska prava bivaju uskraćena. Patrijarhat nudi kapitalizmu mogućnost eksplatacije žena koja se ogleda kroz više nivoa, pod tim svrstavamo i lošiji položaj žena na tržištu rada gde su podvrgnute različitim oblicima mizoginije („muški seksizam“), žena se učestalo za isti rad plaća manje, a takođe im je ograničen pristup rukovodećim pozicijama tržišnih organizacija što su brojni stručnjaci uočili istraživanjem radne strukture istih. Međutim, jedan od najperfidnijih oblika eksploatacije žena odvija se kroz neplaćeni rad kod kuće. Emancipacijom ženama su otvorene mogućnosti u sferi obrazovanja, zaposlenja, odabira načina života, životnog partnera i sl. međutim, sloboda izbora samo je delomična što se kroz praksu i pokazuje.
Žene su danas izložene određenoj vrsti višestruke eksplatacije koja se odvija u sferi rada, prvenstveno to se odnosi na zaposlenje tj. plaćeni rad, gdje su žene uglavnom u lošijem položaju u odnosu na muškarce, a drugo kod kuće, jer poslovi koje su tradicionalno obavljale žene i dalje više-manje ostaju žensko područje delovanja.
Socijalizacijom devojčice se usmeravaju na tradicionalno ženske društvene uloge koje se uglavnom vezuju uz područje kuće, od njih se očekuje da budu majke da brinu o svojoj deci, a uloga domaćice je nešto što se podrazumeva. Važno je istaknuti kako mnogi doživljavaju to kao određenu biološku predodređenost, kao nešto s čime se žene rađaju, međutim, to ni približno nije tako. Biti žena je nešto što se uči, polne uloge su nešto što je kulturno, a ne biološki determinisano. Uloga žene razlikuje se od društva do društva, ta uloga nije jednako definisana u npr. razvijenim zapadnim društvima ili tradicionalnim društvima s jakim religijskim uticajem. Takođe, važno je istaknuti kako se rodna uloga žene razlikuje i kroz društvene slojeve, dakle, žena pripadnica visokog sloja razlikuje se od žene srednjeg sloja. Postoji i značajan uticaj rase na definisanje ženske društvene uloge, posebno kada govorimo o razlikama među pripadnicama crne i bele rase, jer kod crnkinja značajna je uz polnu i rasna diskriminacija koja im osigurava još nepovoljniji društveni status. Kada govorimo o srpskom društvu koje je u velikoj meri još uvijek tradicionalno, uticaj patrijarhata možemo posmatrati na makro i mikro nivoima, znači institucionalno i u području međuljudskih odnosa. Elementi patrijarhalnosti duboko su usađeni u svest građana / građanki i potrebne su temeljne promene kako bi došlo do iščezavanja istih. Kapitalistička društva, kakvo je između ostalog i naše, koja se zasnivaju na privatnom vlasništvu, takmičenju, nejednakosti, sveopštoj eksploataciji ljudi i resursa u svojoj suštini su nepravedna i njihov opstanak uveliko zavisi o ukidanju slobode i dominaciji bogate manjine u odnosu na većinu. Kako patrijarhat i kapitalizam idu ruku pod ruku, borba protiv jednog sistema nužno za sobom povlači i borbu protiv drugog. Težnja za socijalističkim društvom i rušenje kapitalističkog poretka znači i ukidanje uticaja patrijarhalnosti. Buđenje klasne svesti kroz sveopštu edukaciju neizostavno vodi ka jačanju polne svesti i brisanju polnih razlika. Socijalistička društva budućnosti karakterisaće redefinisanje polnih uloga koja će u svojim temeljima nositi ideju slobodnoga izbora u pridavanju značenja onome što prihvatanje određene polne uloge podrazumeva. Istinska slobodarska praksa socijalizma budućnosti stvoriće uslove za rast i napredak svakog pojedinca gdje će osobenosti i potencijali svakoga biti na najbolji mogući način realizovani.
Preuzeto od: http://www.mladisocijalistist.bloger.hr/
